Iz autobiografije svete MARIJE MARGARETE ALACOQUE
2. STRAH OD GRIJEHA- ZAVJET ČISTOĆE Ona se zahvaljuje Bogu svojoj najvećoj Ljubavi koji je od djetinjstva postao Gospodar njenog srca. U ranom djetinjstvu je, kako kaže, osjećala grozotu prema grijehu koja joj je u srce utisnula strah te želju da nikad ne vrijeđa Boga.
Kaže da ne zna otkud joj to da ona, tako malena, u toku svete mise u vrijeme kad se podizala sveta Hostija dade Bogu zavjet čistoće, jer ni sama nije znala ni što je zavjet, a ni što je čistoća. Na toj misi klečala je na golim koljenima iako je bilo jako hladno. Osjećala je želju da se sakrije u neku šumu, no sprječavao ju je strah da će naići na ljude.
3. ZAŠTITA BLAŽENE DJEVICE MARIJE
Margareta piše da se u svim svojim potrebama obraćala Gospi te da je osjećala Njenu zaštitu. Nije se usuđivala obraćati Isusu, njenom božanskom Sinu. Molila je krunicu na način da bi pokleknula i ljubila zemlju onoliko puta koliko puta je molila zdravomariju.
4. OČEVA SMRT Vrlo je rano izgubila oca. Majka se osim za nju morala brinuti i za njena četiri brata i rijetko je mogla biti u kući. Do njene osme godine odgajali su je ponajviše sluge i seljaci.
5. PRVA PRIČEST Margareta je poslije osme godine poslana u samostan sestara klarisa. Tamo se pričestila u dobi od oko 9 godina. Od tada dječje igre više nisu bile iste kao prije. Rado bi se povlačila u neki kutak na molitvu gdje bi molila na koljenima ili bi se prostrla po podu. Ako bi tko naišao bilo bi joj jako neugodno. Silno je željela raditi sve što rade redovnice smatrajući ih svetima. Imala je veliku želju postati kao one. Drugih redovnica nije poznavala i smatrala je da kod ovih treba ostati.
6. GOSPA JU JE IZLIEČILA OD DUGOTRAJNE BOLESTI Zahvatila me, piše ona, tako strašna bolest da oko četiri godine nisam mogla hodati. Kosti su mi sa svih strana probile kožu. Radi toga je u tom samostanu mogla ostati samo dvije godine, a kako nisu mogli naći lijeka bolesti zavjetovala se Presvetoj Djevici obećavši joj ako ozdravi da će postati jedna od njenih kćeri.
Gospa se pokazala kao Njena gospodarica koja ju je opominjala i vodila. Kaže da joj se jednom prikazala dok je sjedila i molila krunicu te da ju je opomenula, a da se to nikada nije izbrisalo iz njenog sjećanja. Rekla joj je: "Čudim se kćeri što mi tako nemarno služiš!" Te su joj se riječi tako usjekle u duši da je od njih kasnije imala puno duhovne koristi.
7. RAZDOBLJE RASTRESENOSTI Čim sam vidjela da sam ozdravila, piše ona, zahvatila me taština i ljubav prema stvorenjima. Uživala je u nježnostima koje su joj iskazivali njena majka i braća te se željela zabavljati do mile volje.
8. PROGONSTVO U VLASTITOJ KUĆI Majka mi je u vlastitoj kući bila lišena vlasti u korist nekih drugih, piše Margareta, tako da ni ona ni ja nismo bile nego ropkinje. No Margareti je Bog dao da na te osobe gleda kao na sredstva kojima se on služio da ispuni svoju svetu volju. Ništa u kući nisu činile bez dopuštenja. Sve je bilo pod ključem tako da često nije imala što ni obući da bi išla na svetu Misu. Niti sam što činila niti kuda odlazila bez dopuštenja tih triju osoba, piše ona.
Od tada je svu svoju sklonost usmjerila traženju ljubavi i utjehe u Presvetom Sakramentu. Budući da je bila u selu udaljenom od crkve često su joj znali prigovarati da ne ide na Misu nego da ima dogovor s nekim mladićem. Ona je zbog tih riječi znala pobjeći u neki kut u vrtu ili u štalu gdje bi ronila suze i otvarala dušu pred Bogom. Tamo bi znala ostati po čitave dane, bez hrane i pića. Neki seljaci bi joj ponekad donijeli malo kruha ili voća.
Kad bi se vraćala u kuću bilo je to u velikom strahu i drhtanju jer čim bi stupila u kuću počela bi paljba što ne čuva njihovu djecu ili se ne brine o kući. provodila je tako i dane i noći lijući suze pod Raspelom. Shvaćala je pomalo da On želi biti Gospodar njenog srca, da mu po toj patnji postaje slična.
9. ECCE HOMO (Evo čovjeka!) LJUBAV PREMA TRPLJENJU Margareti je Raspeti Isus stalno bio pred očima i to joj je tako prožimalo dušu da je željela da njene muke nikad ne prestanu kako bi se što više bila kao On. Sve njene muke tada su postajale su lakše. Osim toga važno je reći da je Isus prisvojio njenu volju, na njen pristanak, o čemu će kasnije pisati, te nije željela ništa drugo nego što On želi.
10. ODBOJNOST DA NAPIŠE SVOJ ŽIVOT: NO GOSPODIN JE NA TO OBAVEZUJE Potužila se Isusu da osjeća strašnu odvratnost prema tome da piše svoj život. No, Isus joj je odgovorio: „Nastavi kćeri, nastavi, radi tvoje odvratnosti ništa se neće promijeniti; potrebno je da se ispuni moja volja.“ Potužila se da je teško prisjećati se što je bilo prije 25 godina. No Isus ju je opet ohrabrio riječima da je on vječno sjećanje i da će joj On pomoći kako bi to pisanje bilo Njemu na slavu. Upozorio ju je da ne smije zadržavati za sebe ono što joj je On udijelio jer će na taj način milosti dijeliti drugima i tako iz izvići iz provalije propasti. Naglasio je da je On vječna istina koja ne može lagati i da je vjeran svojim obećanjima i da će uz pomoć Njegove milosti izdržati sve kušnje. Nakon toga Margareta se osjećala ojačana iako je bila u velikom strahu od toga da njen spis bude u javnosti.
11. MAJČINA BOLEST Najteži od njenih križeva je bio, kako kaže, što nije mogla olakšati križeve svojoj majci koje je stotinu puta teže podnosila nego svoje. NEDOSTAJE STR 35 Dok se brinula za svoju bolesnu majku gotovo da nije ni malo spavala a skoro da je bila i bez ikakve hrane. Isus ju je tješio i ona se savršeno pokoravala Njegovoj presvetoj volji. Tako je ona u svemu što se događalo tražila samo Njega. Govorila bi: „Moj vrhovni Gospodaru, kad ti to ne bi dopustio to se ne bi ni dogodilo. A ja ti zahvaljujem za to što dopuštaš to kako bi me učinio sličnom sebi.
12. MOLITVA JE PRIVLAČI Osjećala je da je privlači molitva, no kako nije poznavala duhovnih osoba nije znala kako moliti ni što je zapravo molitva. Sama riječ „molitva“ bi joj očaravala srce pa se obratila svom vrhovnom Gospodaru da je on uči. I On ju je poučio da se ponizno pred Njim prostre moleći Ga da joj oprosti sve ono čime ga je uvrijedila, a onda da mu prinese svoju molitvu, makar nije znala kako. On joj se sam predstavio u otajstvu što joj je davalo neutaživu želju za svetom pričešću a i za trpljenjem. Nije znala kako je to spojivo s njenim obavezama, ali je obećala Gospodinu sve svoje slobodno vrijeme posvećivati molitvi.
13. LJUBAV PRE PRESVETOM SAKRAMENTU I PRIČESTI Isusova dobrota tako je zaokupljala Margaretu da da su joj dojadile usmene molitve kojima se nije mogla služiti pred Presvetim Sakramentom. Ondje se nikad nije dosađivala. Ondje bi mogla, kaže ona, provoditi čitave dane i noći, bez pića i hrane. Zavidjela bi onima koji su mogli dugo biti u nazočnosti Presvetog sakramenta.
14. NJENA NAJVEĆA POGREŠKA Dogodilo se, da kao kaznu za svoje grijehe, kako piše, nije nikako mogla zaspati u večer Badnjaka. A kad je došlo vrijeme za svetu Misu polnoćku čula je župnikovu gromoglasnu propovijed u kojoj je rekao da oni koji nisu spavali ne smiju doći na svetu Pričest. (Napomena: Takvo mišljenje je zapravo pogrešno pučko vjerovanje). Tako je daj Božić za nju umjesto dana radosti postao dan plača. Druga velika pogreška koju spominje bila je da se u vrijeme poklada maškarala i pošla na zabavu sa drugim djevojkama. Cijeloga je života, kaže, žalila zbog toga što se tada dotjerivala i druge djevojke navela na to. No, uvjerena je da se Bog i tim pogreškama poslužio na dobro.
15. SRAM ZBOG PISANJA Margareta žali što se tako dugo opirala da čini ono što Isus od nje traži tj. da zapiše svoj život. Obećava mu da se neće više opirati makar je svi zbog toga prezirali te moli za oproštenje i snagu da dovrši ono što Bog od nje želi ma koliku odbojnost prema tome osjećalo njeno samoljublje.
16. NAMJERE O UDAJI Margaretina rodbina je navaljivala da se uda, uključujući i samu majku. Govorili su joj da je ona majci jedina nada da iziđe iz svoje bijede. I sama majka se tješila da će se odseliti s Margaretom čim se ona smjesti negdje u svijetu. A s druge strane Bog je uporno tražio Margaretino srce. Sotona joj je pak stalno predočavao majčine suze te se plašila kako će majka umrijeti od tuge ako je napusti. Naposljetku je zbog majčinih suza počela razmišljati kako je ipak bila premalena kad je dala zavjet te da se od toga može dobiti poništenje.
17. BORBA PROTIV PRIVLAČNOSTI SVIJETA I tako se počela sređivati da se dopadne svijetu. Počela je tražiti zabave, a u sebi je prigušivala sve znakove Božjeg poziva. Ali uviđala je da Bog ne odustaje nego kao da je gađa strijelama u srce. Štoviše, osjećala je kao da je vežu konopci kojima je prisiljena slijediti Onoga koji ju je prvi zvao. On je bio ljubomoran na moje bijedno srce, piše Margareta, koja je u svemu tome podnosila muku. Molila ga je za oproštenje prostrta na zemlji, a onda se opet vratila sređivanju i taštini. Kad se jednom vratila i skidala svoje nakite ukazao joj se Isus, izobličen, kao nakon bičevanja. Dao joj je do znanja da će od nje tražiti račun za izgubljeno vrijeme te da ga je izobličila njena taština. Sve je to bilo bolno za njeno srce te je gorko plakala. Teško joj je izraziti što je tada osjećala budući da nije imala nikoga da je pouči o duhovnom životu. Piše ona: „tako nisam ni znala što me to moj božanski Gospodar uči i što je od mene onom svojom ljubavnom silom tražio da činim.“
18. TJELESNE POKORE Da se kazni za svoju nepravdu prema Bogu počela je raditi razne pokore: vezivala je tijelo konopcima tako čvrsto da je jedva mogla disati i jesti; nosila bi i oko ruku lance koje kad bi skidala otkidali su i dijelove mesa; spavala je na dasci ili na kvrgavim štapovima, bičevala se itd. Sve to izvanjsko izgledalo je ništa u usporedbi s onim što je trpjela u svojoj duši. Nastojala je oko toga da se to ne primijeti, kako ju je učio njen Božanski Učitelj, no primjećivalo se da sve više blijedi. Mučio ju je strah da je tako uvrijedila Boga da se čudila što se pod njom nije pakao otvorio. Imala je želju da se ispovijeda svaki dan, a to je mogla vrlo rijetko. Smatrala je svetima one koji su dugo ostajali u ispovjedaonici, te da ona ne optužuje sebe dovoljno za svoje grijehe. Zbog toga je gorko plakala.
19. ŽELJA ZA REDOVNIČKIM ŽIVOTOM Provela je više godina u tim mukama. U njoj se rasplamsavala želja za životom u samostanu. Odlučila je postati redovnica uz bilo koju cijenu. No to nije bilo moguće ostvariti odmah, nego za četiri pet godina. Njene muke su se udvostručile, a ona je ona umnožavala i svoje pokore. Molila je Isusa da je učini svetom, a on joj je ukazivao na kreposti siromaštva, čistoće i poslušnosti učeći je da onaj tko tako živi taj se posvećuje. Margareta piše: „Kako nisam čitala drugih knjiga osim Život svetaca, rekla sam otvarajući tu knjigu: moram pronaći onakvu sveticu koju mogu nasljedovati, da bih mogla raditi kao što je ona radila. No, ražalostilo me, znajući da sam toliko uvrijedila svoga Boga, a bila sam Uvjerena da ga sveci nisu vrijeđali kao ja, ili da su bar, ako je tko tako činilo, takav najzad uvijek vršio pokoru, a to mi je ulijevalo velike želje da i ja tako činim. No, moj božanski Gospodar ulio mi je toliki strah da slijedim vlastitu volju te sam od tada mislila da što god ja činim – to mu se ne sviđa, ako toga ne činim iz ljubavi i iz poslušnosti. To mi je ulijevalo silne želje da ga volim te sve što činim bude iz poslušnosti: no nisam znala kako to u djelo provoditi. Smatrala sam zločinom reći da ga volim, jer sam uviđala kako moja djela opovrgavaju moje riječi.
.png)
Cijela knjiga - NA: AUTOBIOGRAFIJA SVETE MARIJE MARGARETA ALACOQUE
.png)
.png)
Primjedbe
Objavi komentar